Nemilosrdna ukrajinska tundra mamila me bogatstvom bobičastog voća, te sam se, doslovce preskočivši Ural začas našao na obali crnog mora. Tu me zadesilo olujno nevrijeme iz pravca bugarske turističke meke San Stoičkov uz blaži tsunami koji me odbacio do obližnje pijace u Gdyni gdje je cijena povrća znatno premašivala cijenu voća, kojeg je često nedostajalo…
Ponovo sam besciljno lutao dok nisam ugledao jedan radni kamp ispirača zlata koji su postavljali podzemne električne kablove jer se zlata baš i nisu nagledali. Imali su poveću zalihu hrane pa sam im se rado prikrpeljio. Jeo sam sve s čim su me ponudili ne bi li se prekomjerno udebljao, kako me ne bi zvali…
Pregorak mi je bio pelinkovac koji sam popio s Matjažom pa me počela prat žgaravica. U potrazi za šalicom vrućeg kakaa, jedinog lijeka protiv žgaravice, naletih na pokretnu gataru. Bila je to žena neugledne vanjštine koja mi je odmah ponudila svoje usluge. Uvela me u svoju loše oličenu sobu, gdje me pokušala zavesti jako primitivnim…
Napustio sam baku i odlučio se javiti starom prijatelju Matjažu Plohaču, čiji je očuh proglašen najboljim jodlerom južnih padina brdovitog Papuka , a hrabro je nosio otisak cipele broj 52 na leđima, uspomenu na Jetija koji ga je slučajno nagazio ne vidjevši ga ispod šanka. Na trnovitom putu ka prijatelju, upadoh u pomno planiranu sačekušu…
…Dugo sam ju pokušavao izbaciti iz glave, a to mi je polazilo za rukom samo pregledavajući bogati opus remek djela Terese Orlowski(za neuki puk jedna od ikona porno industrije). Bježeći od surove stvarnosti i neuzvraćene ljubavi, odlučih se sakriti od lica lažnih dušebrižnika u malom seocetu u divljini kod nevesele bake Brunhilde koju život nije…